Umjetnice Bosne i Hercegovine: Osvrti za katalog
Historija koja se ispisuje projektom Umjetnice Bosne i Hercegovine nije mistična u smislu doktrina o geniju, ne romantizira umjetnička postignuća u samodovoljnoj, neprikosnovenoj ili nedostižnoj slici stvaraoca – genija. U panel-diskusijama koje se održavaju u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine pričaju se “male” priče, slažu slagalice od detalja, u javnom diskursu zanemarenih i neprepoznatih izričaja. Ovakav metodološki naputak otkriva umjetnička ostvarenja u prizmi konkretnih životnih briga i problema, svakodnevnih (ne) prilika i dilema. Time se ne umanjuje vrijednost umjetničkih ostvarenja, štaviše, ona se tek u takvoj vizuri ispostavljaju kao herojski čin.
Naime, ženski rad u bh. društvu pati od hronične nevidljivosti, nedostatka podrške i priznanja. Ta boljka je prenesena iz naših privatnih prostora i relacija u profesionalne vode i javno mnijenje i potmulo onemogućava, usporava i koči prepoznavanje individualki, čitavih generacija kreativnih, sposobnih i snažnih žena. Razgovori sa umjetnicama upravo otkrivaju specifično žensku rascijepljenost između porodičnih i profesionalnih uloga, zanemarenu žensku, emotivnu involviranost i posvećenost, neprepoznate doprinose ženskog rada porodici, zajednici, institucijama…
Projekat Umjetnice Bosne i Hercegovine omogućava vidljivost ženskog umjetničkog rada u historijskom, ali i društvenom, kulturnom, obrazovnom, ekonomskom kontekstu. Umjetnik\ca je profesija koju na našim prostorima prati mnogo snažno usađenih predrasuda koje dosežu do stanovišta da to nije rad. U diskusijama sa umjetnicama umjetnički rad se otkriva kao istraživački proces, zahtjevan fizički rad – profesionalno opredjeljenje koje zahtijeva stalno učenje, rad na sebi, treniranje i istrajnost, kontemplaciju i duhovnost.
Doprinos ovog projekta je u njegovom kritičkom potencijalu, sagledavanju društvenih uvjeta, institucionalnog okvira i sistema u kojem djeluju bh. umjetnice. Kroz pojedinačne naracije, iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine, imamo priliku suočiti se sa istinom i djelovati, apelovati na istinsko, institucionalno i sistemsko prepoznavanje i podršku ovom vrijednom ogranku bh. umjetnosti.
Lamija Neimarlija
Umjetnost je uvijek bila prostor susreta – susreta ideja, pogleda i iskustava, no, kada govorimo o ženama u umjetnosti, taj prostor se oblikovao kroz slojeve nevidljivosti i prešućenosti. Dugotrajna marginalizacija žena u svjetskim historijskim pregledima i arhivima rezultirala je fragmentiranim i nedostatnim uvidom u njihovo stvaralaštvo. Stoga je nužno sistematsko istraživanje i dokumentovanje rada umjetnica koje su stvarale i stvaraju, kako bi se okončao kontinuitet njihove neprepoznatljivosti i neprimjetnosti.
Pitanja položaja umjetnica u Bosni i Hercegovini otvara niz slojeva koji se tiču i historije umjetnosti i šireg društveno-kulturnog konteksta. Sa jedne strane, postoji prošlost – generacije žena čiji su radovi rijetko bilježeni u arhivima, čija su imena često ostajala u fusnotama ili potpuno izostajala. Sa druge postoji sadašnjost – umjetnice koje rade danas, udružuju se, osvajaju javni prostor, ali i dalje nose teret pitanja: gdje su žene bile u historiji umjetnosti i gdje su danas? Slikarstvo, grafika i skulptura ostaju temeljni mediji u kojima se prelama pitanje identiteta umjetnica: kako živjeti i raditi od umjetnosti, kako prepoznati kontinuitet sa onima koje su stvarale prije nas, i kako, u okolnostima nesigurnosti i ograničenih institucionalnih podrški, graditi prostor za kreativni život. Umjetnice koje djeluju u polju likovnih umjetnosti suočavaju se s ekonomskim nesigurnostima, ali i s nužnošću samoinicijativnog umrežavanja, međusobne podrške i stvaranje alternativnih platformi prezentacije. U tom smislu, arhiviranje rada živih umjetnica predstavlja istovremeno čin očuvanja kulturnog pamćenja i stvaranja osnove za buduća istraživanja, a čime se naglašava važnost ne samo individualnih karijera nego i kolektivnog iskustva umjetnica koje djeluju unutar šire mreže profesionalnih i društvenih odnosa.
Ovaj proces ne treba posmatrati isključivo kao akademsko pitanje, već i kao društvenu odgovornost – sistematično dokumentovati i analizirati rad umjetnica znači prepoznati ih kao aktivne subjekte kulturne historije Bosne i Hercegovine, a ne kao izuzetke ili fusnote. Upravo u tom prepoznavanju i zajedničkom djelovanju otvara se prostor za redefiniciju uloge žene u umjetnosti. Katalog, izložba i panel-diskusije projekta Umjetnice BiH II: Kreativni glas naslijeđa ne pretenduju da daju konačne odgovore. Njihova vrijednost je u omogućavanju dijaloga, u izgradnji kolektivne memorije, o procesu arhiviranja te osnaživanja kroz susrete i razgovore u kojima umjetnice postaju nositeljice vlastite historije.
Najda Rifatbegović